Istorija INDEXA

Kada govorimo o Sarajevskoj rock sceni, ne mozemo a da ne pomenemo legendarne Indexe, grupu koja je trajala skoro 40 godina, i time oborila rekord slavnih Roling Stones-a, grupu kroz koju je prosao veliki broj poznatih imena, grupu cije su pjesme vjecne i sigurno ce se slusati jos generacijama.

Nastanak Indexa
Pocetkom sezdesetih, osim ''Pauka'', u Sarajevu je bila znacajna i grupa ''Lutalice'', koja je u svom sastavu imala dvojicu Slobodana, i to obojicu Kovacevica. Kako bi ih mogli razlikovati, jednog su zvali Slobodan Bodo Kovacevic, koji je i danas poznat kao Bodo Kovacevic, a drugog Slobodan A. Kovacevic. Niko tada nije bio svjestan da ''Lutalice'' imaju najboljeg buduceg bas gitaristu ovih prostora, Fadila Redzica, kao i jednog od najboljih gitarista ex Jugoslavije, Bodu Kovacevica. Vidjelo se da je vrijeme da se okupi ono najbolje iz ova dva benda, ali i iz jos dva, a to su ''Plavi dijamanti'' i ''Eho 61''.
U ''Plavim dijamantima'' je tada svirao Milic Vukasinovic, koji pocetkom sedamdesetih godina odlazi u London, ali po povratku pocinje saradnju sa Indexima. Kasnije je svirao i sa Bijelim dugmetom, a 1977. godine je osnovao ''Vatreni poljubac''.
Sa grupom ''Eho 61'' je sve pocelo. Od njih su, moze se reci i nastali Indexi. Prva postava je bila Ismet Nuno Arnautalic, Sefko Aksamija, Slobodan Misaljevic, Djordje Kisic i Djordje Uzelac. Posto su tada svi bili studenti, grupa mijenja ime u Indexi.
To je vrijeme kada se slusao Radio Luksemburg, gdje su se uglavnom mogli cuti sastavi koji su nudili instrumentalnu muziku, za koju se u pocetku opredjeljuju i Indexi. Godine 1964. na ''Beogradskoj gitarijadi'', Indexi osvajaju drugo mjesto iza favoriziranih ''Elipsi''. Kao nagradu dobijaju mogucnost da snime svoj prvi singl. To je bio jedan od prelomnih trenutaka za Indexe. Pojavom ''Beatlesa'', uvidjaju sve vecu dominaciju vokalno-instrumentalnih sastava nad cisto instrumentalnim, te dolazi do velikih promjena u grupi. Iz prvobitnog sastava ostaju samo Ismet Arnautalic i Djordje Kisic, a dolaze Bodo Kovacevic, Fadil Redzic i Davorin Popovic. Slijedi period muzickog usavrsavanja sastava, a to je vrijeme svirki i plesanja u FIS-u i ''Slozi'', kada se otkrivaju tajne rock'n'rolla. Indexi pocinju sve bolje i bolje ''skidati'' pjesme sa Radio Luksemburga, ali to vise nije dovoljno. Bavljenje muzikom je zahtijevalo kreativan rad i originalnost u stvaralackom pogledu, sto Indexi do tada nisu imali. Nakon dvije godine rada, konacno je prevazidjen stid i strah od vlastitih pjesama, te Indexi, kao i mnogi rock sastavi ex Jugoslavije, pocinju da rade na svojim prvim autorskim pjesmama. Moze se reci da su Indexi prvi poceli sa svojim pjesmama, u pocetku tek da vide reakcije publike. Krajem 1966. godine pocinju malo ozbiljnije raditi na pjesmi sa kojom su se sljedece godine namjeravali prijaviti na festival na kojem se tada birao jugoslovenski predstavnik za Pjesmu Eurovizije. Legenda kaze kako je mladi Nikola Barota zakljucao Slobodana Bodu Kovacevica u sobu sa cvrstom prijetnjom da ga nece pustiti dok pjesma ne bude gotova. Kada je Bodo konacno izasao iz sobe, imao je pjesmu za takmicenje. To je bila pjesma ''Pruzam ruke'', prvi veliki hit Indexa, njihov prvi kompletan autorski rad i kako se to voli reci u historijskim pregledima, ''prva autenticna jugoslovenska rock'n'roll pjesma''. I danas ta pjesma nije izgubila na svom kvalitetu i prepoznatljivosti. Iako nisu pobijedili na tom festivalu i nisu otisli na Euroviziju, to im je bila odskocna daska za dalji uspjeh.

Novi uspjesi
Indexi nastavljaju putem slave i uspjeha i sve cesce se prijavljuju na brojne festivale, koji ce im biti veoma vazni za promociju njihovih novih pjesama. Dok Indexi napreduju, u Sarajevu se paralelno razvijaju rock scena i pop, odnosno slagerska scena. Obje se medjusobno prozimaju i povezane su istim muzicarima. To dokazuju Indexi nastupajuci na festivalu u Opatiji, u oktobru 1967. godine, kao prvi vokalno-instrumentalni sastav, na do tada zatvorenoj slagerskoj zabavi. Te iste godine ih napusta klavijaturista Djordje Uzelac, cije mjesto zauzima Kornelije Kovac, koji je autor sve vise njihovih pjesama. I prva turneja Indexa vezana je za tu godinu, kada su u decembru krenuli na put po Sovjetskom Savezu. Indexi su prvi put u jednu rock kompoziciju uvrstili i saz i gusle, koristeci folklorne motive u pjesmi ''Boj na Misaru''. Njihov prvi komercijalni hit ''Jutro ce promijeniti sve'' je predstavljen na opatijskom festivalu 1968. U toj pjesmi Pimpek konacno pronalazi svoj izraz i oslobadja glas. U jesen iste godine, grupu napusta Kornelije Kovac, a iduce godine i Ismet Arnautalic. Na upraznjeno mjesto klavijaturiste dolazi Djordje Novkovic. Novog gitaristu nisu ni trazili, jer je Bodina gitara vec bila dovoljno legendarna. Jednom je Edo Bogeljic priznao da su svi tadasnji Sarajevski gitaristi stajali u prvim redovima kada Bodo svira, ne bi li ''skinuli'' neki fol. Paralelno sa njegovim instrumentalistickim umijecem, raste i njegovo samopouzdanje kada je u pitanju autorski rad. U oktobru 1969. nastaje prva pjesma ex YU rocka koja je trajala duze od deset minuta, i sastojala se iz nekoliko odvojenih i odlicno povezanih cjelina. To je pjesma ''Negdje na kraju u zatisju'', u kojoj na pocetku i kraju, ucesce uzima glumac Branko Licen govoreci stihove. Ovom su pjesmom Indexi pokazali interesovanje za progresivni rock.
U to vrijeme nastaje, po mnogima njihova najveca pjesma, legendarna "Plima", ciju muziku stvara Bodo Kovacevic, a tekst Davorin Popovic. Muzika je u stilu progresivnog rocka, ali sa posebnom melodijom i jednoj od najljepsih solo dionica na nasim prostorima, koju su mnogi gitaristi bezuspjesno pokusavali ''skinuti''. Ova pjesma Davorinu predstavlja posebnu vezu izmedju njega i Bode, te na koncertima zna reci ''krik iz druge sobe cujem, to mi BODO kaze nisi sam''. No kao sto sa svim velikim djelima biva, predstavnici Jugotona potrudili su se da ''Plimu'' okarakterisu kao opis narkomanske vizije, vjerovatno pod uticajem tadasnjeg hipi pokreta, psihodelije narkotika. Pjesma je tri godine ostala neobjavljena, sve do pocetka sedamdesetih kada je nista nije moglo zaustaviti.
Varijanta progresivnog rocka navodi Djordja Novkovica da, umjesto u Indexima zasvira u komercijalnom sastavu, sto je prilika za Ranka Rihtmana da preuzme klavijature ovog velikog benda.
Pjesma ''Da sam ja netko'', sa Zagrebackog festivala 1970. predstavlja pokusaj Indexa da ostanu svoji, a i da u isto vrijeme budu prihvatljivi siroj javnosti i festivalskom ziriju.

Neshvaceni geniji
Diskografi Indexe ne shvataju, traze im nove hit singlice, odbijaju jos jednu desetominutnu kompoziciju ''Dvojnik'', a uspjeh sa pjesmom ''Izvor'' na festivalu prolazi medijski neprimijecen. Indexima, koji ne zele da se odreknu svog stila prijeti, sudbina neshvacenih genija, klavijaturista i bubnjar se ponovo mijenjaju, no bubnjar Saranovic se ponovo vraca. Od tog trenutka Indexi ulaze u fazu velikih uspjeha.

Period najvecih hitova
Po svemu prvi, Indexi su bili neizostavni i pri pocetku nastupa u novoizgradjenoj Skenderiji. Tu je u jesen 1972. odrzan prvi koncert pred 12 000 ljudi. Mnogi su ostali napolju sa neispunjenom zeljom da prisustvuju obiljezavanju desetogodisnjici rada Indexa, sto je bila kruna njihove turneje. Pravili su turneje po Bugarskoj, Poljskoj, Sovjetskom Savezu, neprekidni objavljujuci hit singlove, a njihovu popularnost potvrdjuje i cinjenica da su nastupali i kao predgrupa na turnejama popularnih svjetskih sastava "Equals" i "Pretty things". Medju uspjesima iz tog doba je neizostavna pjesma "Sve ove godine" autora Ence Lesica, privremenog klavijaturiste.
Pocetkom 1973. dolazi do jedne jako cudne "fuzije" izmedju Indexa i Pro arti. Tadasnji klavijaturista Indexa Vlado Pravdic odlazi u Bijelo dugme i oni su pod hitno morali naci zamjenu. Ponudili su to mjesto Djordju Novkovicu koji je svirao za grupu Pro arte i koju on nije zelio napustiti. Na kraju je pristao svirati sa Indexima ako ce i Indexi svirati sa njegovom grupom koja i nije imala tako dobre instrumentale, tako da su jedno vrijeme nastupali pod imenom "Indexi - Pro arte", a konacna varijanta imena je zavisila od toga ciji su repertoar svirali, i ciji je pjevac pjevao. Tako su nastupali i na nekim festivalima, ali prvu pobjedu odnose kao Indexi sa pejsmom "Predaj se srce". Singl sa tom pjesmom im je bila i prva zlatna ploca. U novembru te iste godine, dvojica kljucnih ljudi za Indexe, Bodo Kovacevic i Davorin Popovic, odlaze u vojsku. To ih je privremeno zaustavilo u radu na novim pjesmama, ali krajem 1974., zahvaljujuci njihovom povratku, grupa nastavlja sa radom. Bilo je vrijeme za novi hit, a to je pjesma "Bacila je sve niz rijeku". Singl je objevljen neposredno pred novu 1975. godinu.

Vrijeme Bijelog dugmeta i Cole
Kada su se Davorin i Bodo vratili iz vojske, Sarajevski rock je bio u velikom usponu. Bijelo dugme je vec iza sebe imalo nekoliko uspjesnih singlova i svoj debi album, Zdravko Colic se vratio sa Evrovizije i redjao hit singlove, bilo je to novo vrijeme i trazilo se nesto novo. Bilo je pitanje kako ce se Indexi uklopiti u novi trend. Bilo je jasno da ce im prvi hit odrediti dalji put, i pjesma "Bacila je sve niz rijeku" je dosla u pravom trenutku. Iako je tadasnjim cenzorima bio "sumnjiv" pravi smisao teksta "zivot je jedan ona bacila", iako su na neki nacin pokusali da je zabrane, ona je ipak jako dobro prosla kod publike. Singl je snimljen u nesto izmijenjenom sastavu. Kako je prestala ta cudna saradnja sa grupom Pro arte, novi klavijaturista je bio sarajevski profesor muzike Miro Maraus. Milic Vukasinovic se tada vratio iz Londona, i kako mu je trebao angazman, preuzeo je mjesto bubnjara Indexa.
U februaru 1975. organizuju veliki koncert u Skenderiji pod nazivom "Povratak Indexa", i to je bio stvarno trijumfalan povratak. Bio je to samo uvod pred veliku turneju.

Prvi album
Nakon 16 godina rada, i velikog broja objavljenih hitova, Indexi prvi put ulaze u studio odlucni da naprave album. Na osnovu tekstova velikog bosanskohercegovackog pjesnika Maka Dizdara, prave svoje nove kompozicije. Koristene su pjesme iz zbirki "Kameni spavac" i "Modra rijeka". I sam album, kao i najpoznatija pjesma, je nosio naziv "Modra rijeka".
Aranzmane za album je uradio Ranko Rihtman. Recital na pocetku obje strane ploce govorio je zagrebecki glumac Fabijan Sovagovic. Iako "Modra rijeka" nije bio album za top liste jer nije bio dovoljno komercijalan, on je bio konacno pronadjena forma njihovog vlastitog umjetnickog izraza. Nakon tog albuma, Davorin dobija Sestoaprilsku nagradu grada Sarajeva, sto je najvece priznanje koje je taj grad u to vrijeme mogao nekom dodijeliti. Medjutim, "Modra rijeka" je Indexima u daljoj karijeri predstvaljala neku vrstu "kamena oko vrata", jer sve sto bi napravili, to su uporedjivali sa "Modrom rijekom", a bilo je jako tesko napraviti nesto u rangu tog remek-djela. Vjerovatno je to jedan od glavnih razloga zbog kojeg se Indexi sve manje pojavljuju na domacoj sceni, i sve rijedje pocinju izdavati singlove. Tako osamdesetih godina Indexi skoro da prestaju sa radom, iako stalno najavljuju nove pjesme, ali se rokovi stalno prolongiraju, a publici ostaje samo da se zadovolji novim reizdanjima starih pjesama.
U maju 1987. nastupaju na nostalgicarskom spektaklu nazvanom spektaklu nazvanom "YU legende rocka" gdje su nastupili i "YU grupa", "Time", "Korni grupa", Radomir Mihajlovic Tocak i drugi.

Pjevac samo za velike pjesme
"Samo je pjevac mogao da otpjeva pjesmu onako kako sam je ja zamislio. On je pjevac za velike pjesme..." - rekao je Goran Bregovic za Davorina nakon sto je snimio dvije sevdalinke za film "Kuduz". Bregovic je zelio da te pjesme otpjeva iskljucivo Davor. Od tih sevdalinki, najpoznatija je "Zute dunje". Kasnije, poslije ratne pauze, Indexi su obradili jos jednu staru sevdalinku, "Snijeg pade na behar na voce".

Ratna pauza, i drugi album Indexa
Osamdesetih godina, Idexi su napravili jednu veliku "pauzu", koju su pocetkom devedesetih morali produziti zbog pocetka rata. Veci dio benda se nasao u Sarajevu, a Bodo Kovacevic u Pragu. Oni koji su ostali su cak pokusavali nesto da rade i u nemogucim uslovima, tako da nastaje pjesma "Ulica prkosa", koju je Davorin otpjevao u duetu sa Edom Mulahalilovicem. Povratkom Bode Kovacevica 1995., grupa ozbiljnije nastavlja sa radom. Sviraju nekoliko koncerata u sarajevskom BKC-u, tri koncerta u Londonu i pet rasprodanih koncerata u zagrebackoj dvorani "Lisinski".
Posto su ostali bez Ranka Rihtmana koji je tada bio u Izraelu i Fadila Redzica koji je otisao u Sjedinjene drzave, moralo je doci do novih izmjena. Za bubnjeve ponovo dolazi Peca Petej, bas preuzima Davor Cernigoj, a klavijature Sinan Alimanovic. Uz standardne, Davorina i Bodu, oni sacinjavaju novu postavu Indexa.
Konacno, u proljece 1999., nakon 37 godina, Indexi su izdali i svoj drugi album pod nazivo "Kameni cvjetovi". Album se predugo cekao, pa se od njega puno i ocekivalo. Ipak, publika je taj album dosta dobro prihvatila, i na koncertima su se iznenadili da publika osim starih, zna i nove pjesme.

Smrt Davorina Popovica
18. juna 2001. godine, Sarajevo je ostalo bez covjeka koji je jedini u tom gradu stekao nadimak Pjevac.
Rodjen je u Sarajevu 1946. godine i vec pocetkom sezdesetih godina, ukljucuje se u stvaranje sarajevske pop-rock skole. Bilo je to vrijeme kada su mladi bili pod uticajem tadasnjih rock grupa kao sto su Beatles, Shadows, sto bas i nije nailazilo na odobravanje njihovih roditelja. Davor se izdvajao svojim glasom, a svoju pjevacku karijeru je zapoceo u grupi ''Pauci''. Medjutim, u to vrijeme, Davor jos uvijek nije bio siguran da li da se posveti muzici ili kosarci. Tako, u jednom momentu kosarka je prevagnula i on napusta ''Pauke''. Njegova muzicka karijera se nastavlja kada su ga zovnuli u Indexe.
Davorin je izgubio bitku sa bolescu, na veliko zaprepastenje svih Sarajlija. Njegovom smrcu, Indexi su zvanicno prestali da postoje. Nakon skoro 40 godina rada, velikog broja singlova, i dva albuma, sigurni smo da treceg nece biti. Ostaje nam samo sjecanje na grupu koja je obiljezila prosli vijek na ovim prostorima, na "Pjevaca", ali i muzika koja je ostala iza njih i koja je vjecna.

Smrt Bode Kovacevica
Za Pjevacem je, 22. marta 2004., krenuo njegov blizak prijatelj, jos jedan clan Indexa, po mnogima najveci gitarista ovih prostora, covjek koji je, prica se, donio prvu elektricnu gitaru u Jugoslaviju.
Roden je 1946. godine u Sarajevu. Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu. Pocetkom šezdesetih godina osnovao je grupu "Lutalice" nakon koje svira u grupi "Indexi", kao jedan od njenih osnivaca. Bio je gitarista u Plesnom orkestru Radio-televizije Sarajevo. Radio je kao kompozitor, producent i aranžer za mnoge vokalne soliste i grupe sa prostora bivše Jugoslavije. Nakon sto su Indexi prestali da postoje, svirao je sa Sinanom Alimanovicem u njegovom "Jazz kvintet-u".
Poslednje dvije godine života, bio je i aktivni gitarista Ritam sekcije "Big Band" Muzicke produkcije Javnog servisa Bosne i Hercegovine.
Slobodan Bodo Kovacevic za svoj muzicki rad neprocijenjive vrijednosti
dobio je brojne nagrade i priznanja, ukljucujuci Šestoaprilsku nagradu
grada Sarajeva, Zlatnu znacku Radio-televizije Sarajevo, te estradnu
nagradu bivše Jugoslavije.

 preuzeto sa: www.rockstrana.co.ba